Dražan Gunjača U SIJENI RAZUMA

Bilješka urednika

home
Biografija
Intervjui
Narudžbenica
Sponzori
Links
E-mail

U sjeni razuma
- on-line dio drame
- bilješka urednika
- recenzije

 

U književnoj produkciji Dražana Gunjače dramska forma pojavila se gotovo slučajno, više kao autorska stilska vježba, “peglanje” osobnog pisma koje je imalo poslužiti stilističkoj dotjeranosti njegove proze, no vrlo je brzo zaživjela svojim životom, neovisno o Gunjačinom romanesknom svijetu, budući da se pokazala iznimno primjerenom njegovoj sklonosti lakonskom, gnomskom izričaju.
Nakon Balkanskog ruleta, za koji je autor dobio povelju Europskog parlamenta i druge dvije prestižne književne nagrade (Premio Carver i Il viaggio infinito) te još uvijek neobjavljenog Balkanskog akvarela, koji je ušao u konkurenciju natječaja Onassisove zaklade za dramska djela, U sjeni sumraka treći je Gunjačin dramski uradak koji nastavlja razvijati misaonu i duhovnu potku na kojoj je autor sazdao prve dvije jednočinke.
Dok u prve dvije drame temeljni problemski sklop, na tragu klasične tragedije, izgrađen na transcendentnoj opreci dobra i zla te na egzistencijalnoj opreci života i smrti u njihovom prožimanju pruža Gunjači mogućnost da se propituje o apsurdu kao osnovnoj odrednici ljudskog bivanja na svijetu, u ovoj drami on se razvija u smjeru kafkijanskog odnosa pojedinca s višom silom, bila ona vlast ili sudbina.
Temeljni je ugođaj drame komičan, i to bi doista bila komedija kad u igri ne bi bili ljudski životi. Ta Gunjačina sposobnost da dade smisao besmislu upravo traganjem za komičnim elementima u inače tragičnim ljudskim sudbinama njegovih likova daje njegovim dramama, pa tako i ovoj jednu «egzistencijalnu» dimenziju odmaknutog i pomaknutog viđenja svijeta. Njegovi su likovi uvijek sretni gubitnici, gubitnici koji u porazu nalaze smisao. Tako su i protagonisti ove drame, bez obzira na okolnosti i njihovo mijenjanje, uvijek osuđeni na zatočeništvo i to zato jer ono ne ovisi o okolnostima, već je uzidano u temelje ljudskog života. A ako je tome tako, kao da nam Gunjača želi reći, onda to ne valja shvaćati pretragično. No, naravno, ovdje je riječ o klasičnom kopernikanskom obrtu, o promjeni točke gledišta koja podrazumijeva i drukčiju interpretaciju stvarnosti, takvu interpretaciju koja tu stvarnost u drami preko hiperrealizma dovodi do nadrealnosti.
Komični ugođaj je pak u srazu s klaustrofobičnim doživljajem tijekom čitanja drame. Opsesivni osjećaj skučenosti, zagušenosti, krivice nije racionalan; on dolazi iz utrobe i izaziva trnce pri pomisli da svi mi, premda u manjem intenzitetu, svakodnevno doživljavamo, proživljavamo i preživljavamo situacije nalik onoj u kojoj su se našli Gunjačini protagonisti.
Nepobitno je da je Gunjača izniman dramatičar. No, je li komediograf ili tragičar?

Mr.sc. Srđa Orbanić